Cijanoza hipertenzija
Zašto je važno da budete obazrivi kada je hipertenzija u pitanju
Krup Trajna plućna hipertenzija novorođenčeta Trajna plućna hipertenzija novorođenčeta je trajanje ili nastanak konstrikcije plućnih arteriola, koja uzrokuje jako smanjenje protoka krvi kroz pluća i desno—lijevi šant. Simptomi i znakovi su tahipneja, uvlačenje i jaka cijanoza ili desaturacija koja se ne poboljšava primjenom O2. Dijagnoza se postavlja na osnovi cijanoza hipertenzija, fizikalnog pregleda, RTG slike prsnog koša i odgovora na primjenu O2. Liječi se O2, alkalizacijom, cijanoza hipertenzija dušikovog oksida ili, ako sve to zakaže, izvantjelesnom pomoć u nuždi hipertenzija oksigenacijom.
Etiologija i patofiziologija Trajna plućna hipertenzija novorođenčeta TPHN je poremećaj plućnih krvnih žila koji pogađa terminsku ili prenešenu djecu. Najčešći uzroci su perinatalna asfiksija ili hipoksija čest je podatak o mekonijskoj plodovoj vodi ili nalazu cijanoza hipertenzija u dušniku ; hipoksija potiče ili održava jaku konstrikciju plućnih arteriola, koja je u fetusa normalna.
Dodatni uzroci su prijevremeno zatvaranje ductus arteriosusa ili foramena ovale što povećava fetalni protok krvi kroz pluća a može biti potaknuto i majčinim uzimanjem NSAID—a; policitemija koja usporava protok krvi kroz pluća; prirođena dijafragmalna hernija kod koje je lijevo pluće jako hipoplastično, što dovodi do prebacivanja većine protoka u desno pluće; te novorođenačka sepsa, vjerojatno uslijed stvaranja vazokonstriktivnih prostaglandina, aktivacijom puta ciklooksigenaze od strane bakterijskih fosfolipida.
Bez obzira na uzrok, povećani tlak u plućnim arterijama uzrokuje abnormalni razvoj i hipertrofiju glatkog mišićja u stijenkama malih plućnih arterija i arteriola te desno— lijevi šant kroz ductus arteriosus ili foramen ovale, što dovodi do tvrdokorne sistemske hipoksemije.
Simptomi i znakovi Simptomi i znakovi su tahipneja, cijanoza hipertenzija i jaka cijanoza ili desaturacija koja se ne poboljšava uz nadoknadu O2. Dijagnoza se potvrđuje ehokardiogramom, koji Dopplerskom pretragom može pokazati povišenje tlakova u plućnoj arteriji, a kojim se istodobno isključuju prirođene srčane greške. Na RTG slici plućna se polja mogu činiti normalnima, ili pokazivati promjene uslijed osnovne bolesti npr.
Ova stopa poremećaja se vjerojatno ne razlikuje od stope poremećaja u druge djece s teškom bolešću. Liječenje s O2, koji je snažan plućni vazodilatator, se započinje odmah, kako bi se spriječilo napredovanje bolesti.
O2 se primjenjuje putem balona i maske ili mehaničke ventilacije; mehaničko rastezanje alveola pomaže pri vazodilataciji. FIO2 bi u početku trebao iznositi 1 ali ga se može podesiti tako da se PaO2 održava između 50 i 90 mmHg kako bi se smanjilo oštećenje pluća.
Početna doza iznosi 20 ppm, uz smanjivanje prema učinku. Izvantjelesna membranska oksigenacija vidi str. Mora se održavati normalna razina tekućine, elektrolita, glukoze i Ca. Djecu se mora smjestiti u neutralno toplinsko okruženje i liječiti antibioticima zbog moguće sepse sve dok ne budu poznati rezultati uzgoja kultura.
U ovom poglavlju:.
